Petak poslijepodne. Konačno gotov radni tjedan. Dan prekrasan i sunčan. Pas i Sam su dočekali svoju gđu.O’Pomalu na terasi kafića čiji su redovni gosti. Svaki je naručio po hladnu pivicu, te uz zveket krigli i “živjeli” započinju zasluženi vikend. Najbolji dio tjedna.

Mood je opušten, pas je pronašao žrtvu za mažnju, a konobar donosi drugo pivo – ovaj puta malo. U toj idili, Sam primijeti da se gđa.O’Pomalo nešto meškolji, kao da se priprema da mu nešto kaže.

“Čuj”, započne pažljivo, “mama je zamolila ako možemo sutra ujutro doći brati grah. Idući tjedan će kiša, a ne mogu sve stići sami.”

Muk. Bijes je u prvom trenu prevladao u njemu jer nije tako zamislio vikend, ali razumije situaciju. Nakon prvotnog facijalnog iskaza nezadovoljstva, odgovori joj: “A budemo.”

Raspoloženje je splasnulo. Svaki je dovršio svoje pivo, zatražili su račun, te lagano krenuli prema kući.

****

Subota je sedam sati ujutro. Gđa. O’Pomalo, Punac i Sam stoje jedan do drugoga, svaki sa svojom kantom i promatraju polje graha, dužine nogometnog igrališta, u potpunosti prekriveno ambrozijom koja prelazi visinu kuka.

Sam je u nevjerici buljio u tu ambroziju pa upita: “Koji je ovo Bog? Pa kak’ ćemo ovdje brati?”

“Samek, to ti je eko proizvodnja. Nema špricanja i sad imaš to kaj imaš.” odgovori Punac pa nastavi: “Niš, ajmo. Što prije krenemo prije smo gotovi.”

“Čekajte, ali kak’ ćemo se rasporediti, koji je plan?” odugovlačio je Sam. “Kakav plan?” zbunjeno će Punac, “Zemi kantu, svaki u svoj red i beri. Nema tu filozofije.”

U tom je trenutku poželio da je alergičan na ambroziju, ali nije. Došao je do svog reda, duboko udahnuo, zagazio i sagnuo se u grmove ambrozije ubrati prvu mahunu graha. Iako je bilo jutro, jačina sunca se već osjećala na koži. Prognoze za taj dan predviđaju preko 30 celzijevih stupnjeva. Polja su okolo sušna, izgorena, ali tamo dolje gdje se skriva grah, tlo je vlažno jer ga ambrozija čuva od sunca. 

Čim bi rukom razgrnuo grm ambrozije, podigao bi se žuti oblak peludi – onaj fini, zagušljivi prah koji ti se trenutno lijepi za oznojeno lice, ulazi u nos i peče oči. Svrbež po tijelu koji ne prestaje i postaje sve intenzivniji, a dlanovi postaju crni, ljepljivi i grubi. Kanta se puni sporo, tek je bilo prekriveno dno. Ispravi se da baci pogled koliko se odmaknuo od početka, nije prešao niti nekoliko metara. Kraj je još daleko.

Donji dio leđa polako počinje slati signale boli. Koji god stil branja odabrao – u čučnju, u pretklonu ili sagnut – sasvim je svejedno. Sada već dolazi do faze testa mentalne snage – zrak postoje sve topliji i sparniji, znoj se cijedi niz njega, prah od ambrozije se lijepi i peče za oči, leđa ga ubijaju, a jedina motivacija koja ga gura je kad vidi da se pomalo približava kraju reda.

“Ajmo pauza!”, u jednom trenu poviče Punac pa se svi skupe na jednom mjestu. “Samek, jesi mi živ?” upita ga dobro raspoloženi Punac koji ne izgleda ni upola umorno, a ima 30 godina više na leđima. “Ma ovo je užas. Ali dobro, pola smo skoro prošli jel tak’?”.  

“Kakvih pola Samek,” krene Punac u čudu, “pola od ovih redova i onda još imamo ova tri desno cijela reda.”

Od tog trenutka Sam više ništa nije čuo što su govorili. 

Zadubio se u misli i razmišljao koliko se zapravo divi ljudima koji se bave ovim poslom. Divi se toj upornosti i mentalnoj snazi da se svaki dan ustaješ, ulažeš znoj, trud i bolove u leđima da bi proizveo nešto, nešto što ne možeš prodati za puno, a uz to još u potpunosti ovisiš o vremenu i klimi koje u trenu može sve uništiti. Nije čudo da sve više ljudi bira druge poslove, ako su dovoljno sretni da imaju izbor. 

Nakon par minuta pauze, Punac pljesne rukama pa uzvikne : “Ajmo dalje, što prije krenemo prije smo gotovi.” 

Sunce počinje peći sve jače. Sam stavi šešir na glavu, odjene majicu dugih rukava, sagne se u ambroziju i krene brati. Što prije krene, prije će biti gotov.

Narativ ulaganja u John Deere

Dva su glavna razloga zašto je naš Lik uložio u Deere. Prvi, neizbježni globalni porast stanovništva i urbanizacija. Drugi, tehnološka revolucija koja se očekuje unutar sektora poljoprivrede i građevinarstva. 

Očekivanja su da će svjetska populacija do 2030. godine dosegnuti 8,6 milijardi ljudi, a do 2050 do čak 9,15 milijardi. Istovremeno, gradovi i urbana naselja se šire, sela i poljoprivredna zemljišta se smanjuju. Trend preseljenja stanovništva iz ruralnih u urbana područja je sve izraženiji. Životni standard stanovništva raste. Sve više mladih se odlučuje na visoko obrazovanje i intelektualne poslove. Sve manje mladih ljudi se odlučuje ostati i raditi na selu. 

Sve to zajedno stavlja ogroman pritisak na sektor poljoprivrede. S jedne strane rast populacije povećava potražnju za hranom. S druge strane, smanjenje ruralnih područja te nedostatak radnika u poljoprivrednom sektoru zahtjeva veću produktivnost po hektaru i proizvodnju više hrane na manje prostora. UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu procjenjuje da će svijet morati povećati proizvodnju hrane za 60% do 70% kako bi se nahranila buduća populacija ljudi.

Matematika ovdje nikako ne odgovara. Kako povećati produktivnost  i proizvodnju hrane sa manje radnika i na manje obradivog zemljišta? 

Kada je John Deer 2019. godine debitirao na CES-u (Consumer Electronics Show), najvećem tehnološkom sajmu na svijetu, blago je reći da su svi prisutni bili prilično zbunjeni – kojeg vraga proizvođač traktora radi na CES-u?

Tada je po prvi put na sajmu bio izložen ogromni raspršivač (sprayer) sa implementiranom umjetnom inteligencijom, senzorima i konekcijom Deer-ovih strojeva i opreme. Godinu kasnije osvojili su CES Innovation Award za svoj 8RX traktor, da bi 2022. predstavili prvi u potpunosti autonomni (samovozeći) traktor.

Deere nije više kompanija koja samo proizvodi traktore i kombajne. Deere je danas kompanija koja proizvodi autonomne robote, koristi AI u svojoj opremi i strojevima te upravlja flotama strojeva putem clouda.

Ta transformacija je započeta 2020. godine kada su donijeli strategiju Smart Industrials čiji je cilj naglasak na prodaju integriranih tehnoloških rješenja kako bi se optimizirao radni proces u poljoprivredi i građevinarstvu, podigla produktivnost te da njihovi kupci rade “više s manje” (“Do More With Less”).

Detektirali su šest kritičnih izazova u industriji koje žele adresirati tehnološkim rješenjima: manjak radne snage, visoki troškovi herbicida i gnojiva, sve manje vremena za sjetvu i žetvu radi klimatskih promjena, digitalno upravljanje flotom strojeva i donošenje odluka na temelju podataka, podizanje produktivnosti i izbjegavanje ponavljanja poslova, te alternativa u biogorivu.

Deere biznis model

Naš Lik vjeruje da postoje tri ključna stupa u Deere biznis modelu: prvi su napredna tehnološka rješenja, AI i vlastiti proizvodni pogoni; drugi je John Deer dilerska mreža svjetskih razmjera kroz koju vrše distribuciju, prodaju i održavanje; i treće je John Deere banka putem koje omogućuju kupcima financirati nabavke strojeva, opreme i rješenja. 

Počnimo od tehnoloških rješenja za adresiranje kritičnih izazova u industriji.

Autonomija. Ključna za rješavanje problema kroničnog manjka radnika u industriji i sužavanje vremenskih okvira zbog naglih promjena klime. Budućnost je tu. Već postoje Deer potpuno autonomni traktori i prskalice koji samostalno, bez potrebe da farmer upravlja i sjedi u njemu, obrađuju zemlju, siju, špricaju i gnoje. Autonomni traktor radi 24/7. Farmer sada putem mobitela šalje traktor u polje dok se on fokusira na druge poslove.

Preciznost. Ključno za omogućavanje preciznosti u radu i ostvarivanju značajnih ušteda farmera. Sustav See & Spray koristi računalni vid i AI kako bi ciljano prskao samo korov, smanjujući upotrebu herbicida čak do 77%, dok ExactShot tehnologija smanjuje upotrebu početnog gnojiva za do 66% preciznim doziranjem na svako sjeme, umjesto kontinuiranog prskanja po cijelom redu. Gnojivo i herbicidi u prosjeku obično čine više od polovice varijabilnih troškova proizvodnje usjeva, stoga je ova tehnologija ključni pitch za značajne uštede farmera.

Povezivost. Kroz partnerstvo sa SpaceX (Starlink) Deer je omogućio satelitsku povezanost svojih strojeva i opreme u ruralnim područjima koja nisu povezana internetom. Procjene su da je u Brazilu, ključnom tržištu za Deere, čak 70% poljoprivrednih zemljišta nema mobilnu pokrivenost ili pristup internetu. Upravo to partnerstvo sa Starlinkom rješava problem povezanosti i pristupa digitalnim rješenjima na ruralnim područjima u bilo kojem kutku svijeta. 

Automatizacija gradilišta. Kroz rješenje SmartGrade rješavaju problem automatizacije i preciznosti strojeva na gradilištima. SmartGrade se tvornički ugrađuje u Deer buldožere, grejdere ili bager-utovarivače te automatski upravlja alatima stroja prema unaprijed kreiranom digitalnom 3D modelu gradilišta. Time se na samom gradilištu eliminira potreba za ručnim mjerenjima koja su podložna greškama, sprječavaju se prekomjerna kopanja, drastično se ubrzava rad, a također se rješava problem nedostatka kvalificirane radne snage jer uz tehnologiju i manje iskusni operateri koji upravljaju strojevima rade efikasnije, preciznije i uz manje grešaka. 

Digitalno upravljanje. John Deere Operations Center je središnja cloud platforma za upravljanje farmama, flotama i gradilištima, povezivanje sa opremom i strojevima te pristupu podacima. Farmer putem mobitela upravlja svojim strojevima, šalje traktore na polje, kreira mape sjetve i gnojenja, u realnom vremenu prati zdravlje strojeva i ima pristup podacima o uspješnosti usjeva (prinosima), kvaliteti tla i stanju usjeva i preporukama za poboljšanje prinosa. Na gradilištima, voditelji gradilišta u realnom vremenu nadziru lokacije strojeva, sate rada, razinu goriva, vrijeme praznog hoda stroja te imaju direktan uvid u troškove proizvodnje u stvarnom vremenu čime se značajno podiže produktivnost gradilišta i ostvaruju uštede.

Biogorivo. Cilj Deera je da farmeri koriste gorivo koje sami “uzgajaju”. Kukuruz, šećerna trska, soja i uljana repica su ključne sirovine koje farmeri već uzgajaju, a koje se mogu pretvoriti u etanol, biodizel ili obnovljivi dizel. Samim time povećana upotreba biogoriva ima izravan pozitivan utjecaj na potražnju i cijene poljoprivrednih proizvoda. Razmišlja se u smjeru da bi farmeri s jedne strane ostvarivali uštede na gorivu jer proizvode vlastito gorivo, a s druge strane ostvarivali veću zaradu kroz više cijene poljoprivrednih proizvoda zbog povećane potražnje za biogorivima. Tu je Deere predstavio 8R traktor na etanol kao rješenje koje farmerima omogućuje da “konzumiraju gorivo koje sami pomažu stvoriti”.

Iduće je John Deer dilerska mreža.

Dilerska mreža John Deerea predstavlja jedan od najvažnijih stupova poslovanja i kanala distribucije koji služi kao ključni most između Deerea i kupaca na terenu u više od 100 zemalja. Samo SAD i Kanada brojke preko 2.000 lokalnih partnera koji su oči, uši i ruke Deera na terenu i kontaktna točka svakog kupca.

Dileri i Deere su strateški usklađeni. Kada tržište padne, zajedno agresivno upravljaju zalihama kako bi cijeli sustav ostao financijski zdrav. Ova suradnja omogućuje Deereu da reagira brže i učinkovitije od konkurencije na način da osiguravaju razine zaliha koje su strogo usklađene sa stvarnom potražnjom, time štiteći profitne marže. 

Namjernom podprodukcijom (proizvodnjom manjom od potražnje) kada tržište padne, dileri održavaju oskudicu nove opreme, što omogućuje Deereu da zadrži pozitivnu realizaciju cijena (price realization) čak i kada prodaja pada. U 2016. godini, zadnjem “bottom” ciklusu,  Deeru je trebalo 2 – 2,5 godine da simultano sa dilerima reagiraju na pad potražnje, dok su u sadašnjem “bottom” ciklusu to uspijeli učiniti već u sljedećem kvartalu nakon što su primijetili hlađenje potražnje. Rezultat, marže su više 4,5 postotnih poena u odnosu na tu 2016., a bile bi više i za 6 postotnih poena da SAD nije uveo carine.

Kroz proaktivnu podršku i daljinsku dijagnostiku, dileri osiguravaju da strojevi kupaca stalno rade. Takva razina usluge omogućuje Deereu da opravda premium cijenu jer kupci vide izravnu korist od smanjenja zastoja i prekida rada. Kroz digitalne alate, diler se daljinski spaja na stroj u polju ili na gradilištu i rješava kvar, što je u 2024. godini učinjeno 2,5 milijuna puta.

Sve to zajedno zadržava kupce unutar Deereovog ekosustava i osigurava da kupci postaju iznimno lojalni brendu. Digitalna povezanost i povijesni podaci o poljima pohranjeni u Operations Centeru dodatno otežavaju prelazak konkurenciji jer su svi planovi i rezultati integrirani u Deereov sustav. Da dilerske mreže nema, Deere bi izgubio svoju najveću barijeru za ulazak konkurencije i bio bi još samo jedan proizvođač traktora.

Integracija dilera s Operations Centerom stvara “flywheel efekt” — više podataka vodi do pametnije tehnologije i bolje podrške, što kupce čvrsto drži unutar Deereovog ekosustava. Deere dilerska mreža nije samo prodajni kanal, već strateška imovina koja Deereu osigurava strukturno veću profitabilnost i otpornost na tržišne šokove u usporedbi s konkurencijom.

Na kraju, cijela priča se zaokružuje sa John Deere bankom (John Deere Financials (JDF)).

Kroz JDF Deere kreditira i financira prodaju i leasing svojih proizvoda, omogućavajući kupcima povoljnije uvjete zaduženja nego što nude druge banke i leasing kuće te time osiguravaju likvidnost na tržištu. JDF ima stope odobrenja kredita veće od 90 %, što je za oko 15 % više od prosjeka kod financijskih institucija te odobrava financiranja farmerima i građevinarima čak i u teškim ekonomskim uvjetima kada se druge financijske institucije povlače iz sektora. Na taj način direktno potpomaže održavati potražnju za svojim proizvodima.

Zbog JDF-a Deere ostvaruje duplu zaradu – prvo od prodaje, pa zatim i od kamata na kredite. Dok je prodaja strojeva podložna snažnim tržišnim ciklusima, kamate osiguravaju stabilan prihod i novčani tok kroz sve faze ciklusa. U 2025. godini, JDF je činio gotovo 18% ukupne godišnje operativne dobiti, a procjene su da u kombinaciji softverskim uslugama (SaaS) do kraja desetljeća će činiti gotovo trećinu ukupnih prihoda.

Za razliku od komercijalnih banaka, JDF ne teži isključivo maksimalnom profitu već služi kao “strateški kotačić” koji prvenstveno osigurava likvidnost farmerima i u teškim vremenima, kada se druge banke povlače iz poljoprivrednog sektora što gradi lojalnost i povjerenje kod kupca.

Deere posjeduje jednu od najučinkovitijih i najstabilnijih specijaliziranih banaka, s bazom podataka i poznavanjem industrije koju nitko u bankarskom sektoru ne može replicirati.

Pogled iz perspektive jednog farmera

Reporterka i kamerman stigli su na mjesto izvještavanja za prilog u večerašnjim vijestima. Jaka tuča i nevrijeme zahvatili su ovo područje. Pored njih stoji potonuli farmer koji je pristao na reportažu, ni sam ne znajući zašto. Prije javljanja uživo, reporterka je zadnji put popravila frizuru, dok je farmer pored nje samo zabuljeno gledao u jednu točku.

Reporterka: Dobra večer svim našim gledateljima. Javljamo se uživo iz tučom pogođenog mjesta. Razmjeri štete se još uvijek procjenjuju a od vladajućih se očekuje proglašenje elementarne nepogode. Sa nama je farmer koji već tri desetljeća obrađuje zemlju u ovom mjestu. Gospodine Farmer, kakve su prve procjene razmjera štete?

Farmer: Procjene? Pa kaj se tu ima procjenjivati. Se’ je uništeno. Pa imate oči. No, evo pogleč tam’, kaje ostalo te ja pitam? Niš’ pod milim bogom. Se’ je potrgalo.

Reporterka: Meteorolozi su jučer najavljivali moguće nevrijeme. Vrijeme je žetve, jeste li uspjeli što spasiti?

Farmer: Ja sam krenul u pet v’jutro i nisam stal’ dok nije počela tuča. Nekaj se spasilo, al’ ne puno. Sam sam i imam već dosta let’ na leđima. Radnici dolaze pa odlaze, taman sad nemam nikog. Al’ ne krivim ih, i ja bi otišel da mogu.

Reporterka: Ovo je već druga godina zaredom da jake elementarne nepogode zahvaćaju ovo područje. Kako dalje?

Farmer: E srce drago kad bi znal’. Svake godine nekaj – suša, poplava, nevreme, mraz u travnju, neznam kaj nas još može zadesiti. Da me krivo ne shvatite, oduvijek je bilo nevremena,  al’ ne ovak. Prije se znalo kad su tuče, kad su mrazovi, kad očekivat poplave a kad suše. A gle ovo danas, pa to se u sekundi se’ zacrnelo i odnelo sve u vražju mater. Danas se borimo sa ekstremima. Četrdeset dana ni kiša pala i onda sad ovo. Na, pogle ovaj led, kak golf loptica je veliki. Kako dalje me pitate? Pa recite vi meni kako dalje? Cene svega su odletele u nebo – herbicidi, gnojiva, semenje. Svako jutro se dižeš prije zore a doma sam nakon zalaska sunca. I taman kad dobro krene na vek se nekaj pokvari – il traktor, il kombajn il sijalica. Pa dok majstor dojde’ i to se popravi zgubiš’ po nekoliko dana. Pa borba sa radnicima, platiš ih, dođu, odrade kolko’ odrade, drugi dan ti jave samo da ih nema. Ulažeš u opremu, strojeve. I znoj i krv sam dal i se’ sam to poplačal i kaj sad imam? Nemam niš. Od osiguranja ak nekaj dobim, dobim, al i oni na vek’ nađu neke iznimke kaj idu njima u korist. I onda ja tebe pitam kak’ dalje? Kaj druge godine opet da sve to poplačam i onda da se opet ovak nekaj desi? I dokle tako?

Reporterka nakon ovoga nije više imala pitanja, a prije nego je odjavila prilog, u oku farmera je uočila suzu – suzu tuge i bespomoći.

Deset godina kasnije…

Reporterka i kamerman stigli su na mjesto izvještavanja za prilog u večernjim vijestima, na isto mjesto s kojeg su izvještavali deset godina ranije kada je područje zahvatila jaka tuča. Danas izvještavaju o rekordnoj godini u poljoprivredi. Pored njih stoji dobro raspoloženi farmer, isti onaj farmer od prije deset godina, koji je i ovaj puta pristao na reportažu. Prije javljanja uživo, reporterka je zadnji put popravila frizuru, dok je farmer pored nje završavao vic kojeg je pričao kamermanu.

Reporterka: Dobra večer svim našim gledateljima. Javljamo se uživo iz mjesta koje drugu godinu zaredom bilježi rekorde u poljoprivredi. Prema prvim podacima procjenjuje se da će prinosi biti viši za 10% u odnosu ne prethodnu godina koja je tada bila rekordna. Sa nama je farmer koji već četvrto desetljeća obrađuje zemlju u ovom mjestu. Gospodine Farmer, kakve su prve procjene?

Farmer: Dobra večer vama i svim vašim gledateljima. Čujte, nemrem se žaliti. Ponovno će biti rekordna godina. Proizvod će po svemu sudeći biti visoko kvalitetan. Žetvu smo obavili u nikad kraćem periodu, makar je vreme bilo nepredvidivo i ponovo je bilo tuče. Troškove smo smanjili za 8%, a godinu prije smo ih smanjili već za 12%. Kad se sve to zeme’ u obzir, bit će dobra godina.

Reporterka: Prije deset godina smo na istom mjestu vodili razgovor nakon one razorne tuče. Tada ste mi iza kamera rekli da ne vidite izlaz. Danas obarate rekorde, što se promijenilo?

Farmer: Kaj se promenilo? Pa pogleč okolo sebe. Ja tu sa vama pripovedam a iza mene traktor sam dela’. A gle sad ovo, samo sekundu da izvadim mobitel. Evo ga, pogle, nek i kamera slobodno sve snimi. Evo gle, tu sad gledim se’ kaj traktor dela, vidiš ovo ak’ je zeleno je dobro, ak’ je crveno ni. Tu vidim morfologiju zemle. Tu, ček di mi je ono. Samo sekundu da se setim. Aha evo tu, pogleč, tu vidim planove kaj mi ovaj AI govori kaj da di posadim. Tu vidim svu statistiku troškova i prinosa. Gle ovo, herbicide sam utrošil’ 10% manje neg’ prošle godine, gnojivo 15% manje. A jel znaš kak? Ha? Zbog tehnologije. Nabavili smo pred par let AI špricalicu sa kamerama i svim tim – i to ni više da ja špricam  celim putem po celom redu pa potrošim litre i litre herbicida u vjetar. Ovo ti kroz kamere gledi i AI točno prepoznaje kaje flanc a kaje korof i šprica samo korof. Sam ide pljuc, pljuc , pljuc. U prvoj godini sam 50% manje herbicida potrošil’. Ista stvar je sa gnojivom. A gle ovo, ove godine niti jedan dan nisam imal izgubljenog dana da mi ni neš radilo, a znaš kak? Gle tu. Ovde mi u realnom vremenu pokazuje zdravlje traktora i svih strojeva i AI unapred prepozna gde bi se kvar mogel’ desiti. Kaj da vam velim, ovaj tu u mojoj ruci je najbolji radnik kojeg sam ikad imal’.

Reporterka: Zbilja impresivno. Prije deset godine ste mi spomenutli da već tri desetljeća radite kako vas je vaš otac naučio. Ovo je sada veliki zaokret, kako ste se odlučili na taj veliki iskorak? I kako ste uspjeli financirati te nabavke, sigurno nije jeftino?

Farmer: Da vam istinu velim, sin me nagovorio. Znate, on vam je na studiju u gradu. Možda bu jednog dana on to sve preuzel, al ga ne želim na niš silit. Al da se vratim na poantu, točno se sećam dana prije par leti kad mi je došel i rekel “Tata ovak više nejde, il nekaj promeni il buš zbog ovog u grobu završil.”. A kaje najgore od sveg, ja sam duboko u sebi to već znal’ i prije al si nisam štel’ priznat. I onda me to sa sinom baš pogodilo i odlučil’ sam nekaj promeniti’. A kak sam to financiral’? Ha, svake godine pomalo. Malo ovi poticaji, nekaj kredit, nekaj leasing i po malo. Nije ovog sveg’ bilo u prvoj godini. Ali kako sam svake godine vidil’ da to ima efekta i da ostvarujem uštede, sve to kaj sam uštedil’ sam dalje uložil’ u još tehnologije. I sad sam tu di jesam. I ove godine kaj zaradim bum sigurno dalje uložil’ u tehnologiju. I tak’ se polako stvara.

Reporterka: I dalje smo svjedoci naglih vremenskih promjena i jakih nevremena. No nekako mi se čini da su štete manje. Kako to uspjevate?

Farmer: Da se razumijemo, kad dođe tuča nema pomoći. I dalje mi imamo štete, al su one manje. A manje su zbog ovog tu vraga u mojoj ruci koji je spojen gore na te satelite i ja svakom trenutku od AI dobivam upozorenja o eventualnim nevremenima, znam kad bu, gde bu, daje mi postotke intenziteta i tak. Ove godine kad je bila tuča, dva dana prije je ovaj vrag nagovještaval da bi moglo bit nekaj. I ja nisam štel riskirat pa sam lepo upalil ovog svog iz mene…ček di je sad, jel ga vi vidite? 

Reporterka: Hmm, pa di je stvarno. A eno ga tamo desno.

Farmer: Aha, da tamo je jeba ga vrag brzi. A gle i tu ga na mobitelu vidim de je. No nema veze. Dakle, tog mog traktora pošaljem i on dela od jutra do mraka i ne žali se. Samo mu daj goriva. A sad bum iduće zel’ novog traktora na etanol, a onda bum si sam svoje gorivo proizvodil.

Reporterka nakon ovoga nije više imala pitanja, a prije nego je odjavila prilog, u oku farmera je uočila suzu – suzu sreće i nade.