Stephane Boujnah zasjeo je na čelo Euronexta 2015. godine, burzovne grupacije koja je tada pod svojim krovom upravljala sa četiri burze – Pariz, Amsterdam, Bruxelles, Lisabon. Nisu imali svoju klirinšku kuću pa kliring za njih obavljao London (LCH SA) kojem su plaćali za to naknade. Nisu imali niti depozitorij vrijednosnih papira (CSD), pa su drugima plaćali i naknade za namire i skrbništvo. Prihodi i zarada su bili ovisni o volumenu prometa trgovinom dionica i drugih vrijednosnih papira (trading) i broju novih kompanija koje su se listale (IPO), što je iznimno cikličko i nepredvidivo jer zavisi o trendovima na tržištu. Euronext je tada bio u fazi preživljavanja i tek je nedavno prije izlistavanja na burzu postao neovisna kompanije koja se izdvojila od ICE-a (Intercontinental Exchange Inc).

Stephane je imao jasnu viziju – Euronext mora smanjiti ovisnost o trading volumenu, mora imati svoje kliring kuće i depozitorij vrijednosnih papira da bi počeo zarađivati i na post-trade transakcijam što će uvelike pridonijeti stabilnosti prihoda, i konačno, mora proširiti broj burzi kojima upravlja po principu federalnog modela upravljanja i sve transakcije provoditi na jedinstvenoj Euronext infrastrukturi.

Danas Euronext upravlja sa sedam burzi – Pariz, Amsterdam, Bruxelles, Lisabon, Dublin, Oslo i Milano te plus Atena koju su nedavno kupili i u tijeku je pripajanja. Posjeduje Euronext Clearing – treću najveću klirinšku kuću u Europi te Euronext Securities mrežu sa četiri CSD-a: Milano, Porto, Oslo i Kopenhagen. Više se ne plaćaju naknade drugim kliring kućama i ostalim depozitorijima, već se sada ubiru prihodi od post-trade transakcija (kliring, namira, skrbništvo). Danas više od 60% ukupnih prihoda čine ne-volumenske aktivnosti što Euronext čini otpornijim na tržišne cikluse.

Euronext je danas jedina europska burza koja posluje u više jurisdikcija s harmoniziranim regulatornim okvirom, jedinstvenom tehnološkom platformom i jedinstvenom knjigom naloga (Single Order Book).

No, zašto je to toliko bitno našem Liku?

Bitno je zbog njegove široke slike – zbog toga jer je trenutno tržište kapitala u Europi fragmentirano, nekompetentno, neefikasno i tromo u odnosu na SAD. Europa zaostaje i prijeti joj da na globalnoj razini postane nebitna, nerelevantna i sluga drugima.

Sve to što ovdje piše nije mišljenje našeg Lika. To je stajalište i upozorenje ni manje ni više nego bivšeg predsjednika Europske središnje banke Maria Draghia.

Draghi izvješće o konkurentnosti EU

Predsjednica Europske komisije Ursula Von Der Layen zamolila je Marija Draghija, bivšeg predsjednika Europske središnje banke (ECB), da napiše sveobuhvatno izvješće o konkurentnosti EU na globalnoj sceni, s naglaskom na njegovu osobnu viziju i stručnost kao predsjednika ECB-a i preporukama kako on vidi budući ekonomski put Europe.

“Mario, bitte, write me a report so I know what I should do. USA and China are becoming mean to us!”, tako je nakako vjerojatno započeo razgovor između čelnih ljudi EU.

Dobri Mario je tako i napravio, pa je uručio Ursuli izvještaj o konkurentnosti EU u rujnu 2024. godine.

“What the fuck, Mario! Das ist nicht gut!”, možebitna je bila reakcija Ursule kada je prvi puta pročitala Mariovo izvješće.

“Scusa Ursula, but yes it is shit.”, bio bi mogući odgovor Maria.

Mario je u svom izvješću otpustio kočnicu – Europa se nalazi u kritičnom trenutku te se suočava s „egzistencijalnim izazovom”.

Ukratko, Europa je uglavnom propustila digitalnu revoluciju predvođenu internetom, a sada riskira zaostajanje i u umjetnoj inteligenciji. Danas samo četiri od 50 vodećih svjetskih tech kompanija dolaze iz Europe, a njezin udio u globalnim tech prihodima pao je s 22% na 18% u posljednjih deset godina. Premalo se ulaže u buduće tehnologije. Dok su u SAD-u glavna ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D) unutar digitalnog sektora i naprednih tehnologija, u Europi i dalje dominiraju ulaganja u autoindustriju. Visoke cijene energije ubijaju konkurentnost europskih kompanija na globalnom tržištu – procjene su da europske tvrtke plaćaju struju 2 do 3 puta više, a prirodni plin 4 do 5 puta više nego u SAD-u. A možda najopasnije od svega je geopolitička ranjivost – Europa ovisi o uvozu nafte, plina i ključnih sirovina, nema relevantnih vlastitih digitalnih tehnologija, preko 75% čipova se uvozi, a obrambeni sektor je izrazito fragmentiran i sve donedavno se u njega vrlo malo ulagalo jer nas je štitio Uncle Sam.

No, na stranu sve to, našeg Lika je najviše od svega zanimalo ono što je Mario napisao o europskom tržištu kapitala.

Ekstremna fragmentacija burzi i infrastrukture. Europa je rascjepkana na 35 burzi, 41 platformu za trgovanje te gotovo 40 različitih klirinških kuća (CCP) i depozitorija (CSD). Usporedbe radi, u SAD-u postoje dvije glavne burze NYSE i NASDAQ, jedna krovna regulatorna agencija (SEC) i jedan središnji depozitorij (CSD). Zbog toga je provođenje transakcija u Europi složenije i skuplje što odvraća investitore od ulaganja u europske kompanije. To je isto jedan od razloga zašto inovativni europski startupovi radije odabiru izlistavanje na burzi u SAD-u nego u Europi.

Neiskorištenja štednja. Europa raspolaže s oko 13 bilijuna eura privatne štednje, ali taj kapital uglavnom odmara na računima u bankama. Procjene su da Američka kućanstva drže 43% svoje štednje u vrijednosnim papirima, dok europska kućanstva drže tek 17%, radije čuvajući štednju kao depozit u banci s niskim prinosom. U nas europljana još uvijek prevladava mentalitet da novac mora biti na sigurnom, a ne u “špekulativnim” dionicama.

Nerazvijeni mirovinski Fondovi. Mirovinska imovina u EU iznosi oko 32% BDP-a, dok u SAD-u ona doseže čak 142% BDP-a, što znači da Europi manjka dovoljno institucionalnih novca kojim bi financirali inovacije. Mirovinci su po svojoj prirodi institucije sa najvećom financijskom snagom, koji imaju mogućnost i resurse da štednje građana ulažu u dugoročne investicije i time transformiraju tržišta kapitala i ekonomije država. Niska razina mirovina propuštena je prilika za Europu.

Na kraju, Mario zaključuje da Europa mora hitno stvoriti Uniju štednje i ulaganja (Savings and Investments Union) s centraliziranim nadzorom, slično američkom SEC-u, te konsolidirati svoju infrastrukturu trgovanja i namire.

Ursuli nije preostalo ništa drugo nego da slegne ramenima: “Okey Mario, I will do the EU saving union. Vielen Dank Mario.” je lako moguće da je tada rekla.

“No problemo Ursula, prego.”, odgovorio bi na to dobri Mario.

I tako je pokrenuta EU inicijativa za štednju i ulaganja.

EU Savings and Investments Union

Birokrati u Bruxellesu su se uzburkali, Ursula je ljuta. Sazvan je hitan sastanak.

Ursula je posljednja ušla u sobu za sastanke dok su ju unutra već čekali svi birokrati koji trebaju prisustvovati na sastanku.

Ursula: “Komme schnell, everybody. Around me. Listen. I want to have my EU Savings and Investments Union. Sofort!”

Birokrat A: “Aber frau Ursu…”

Ursula: “ Keine Aber! From now on, no more Scheiße! My dear Mario has explained me everything that is currently wrong and what we need to do about it. Here is his report. Now listen to me, I have been inspired by Mario’s words. This is my vision of EU capital markets.”

Nakon toga, Ursula im započne prepričavati svoju viziju europskog tržišta kapitala:

“Europsko tržište kapitala izgledat će značajno integriranije, digitalnije i usmjerenije na građane. Ključ toga je uspostavljanje Unije štednje i ulaganja (Savings and Investments Union – SIU). Ovo je što trebamo napraviti.

Prvo trebamo imati pravni okvir, ali jedinstveni europski pravni okvir koji će omogućiti europskim kompanijama da posluju u cijeloj EU pod istim setom pravila, umjesto da svaka država članica ima vlastita pravila. Želim da se to zove 28. režim (The 28 Regime).

Želim da se njime olakša izlistavanje kompanija na europske burze. Želim da se građanima omogući korištenje posebnih računa za štednju i ulaganja i da im se uvedu porezne olakšice da ih se potakne na ulaganja. Europljanima treba postati normalno ulagati u dionice, kao što je Amerikancima. Nakon toga, kada krene val izlistavanja na burzama i kada se štednja građana krene prelijevati na tržište kapitala, taj dodatni kapital će pomoći u financiranju obrane, dekarbonizacije i tehnološke inovacije Europe. Tako je rekao moj dragi Mario.

Dalje, želim imati jedinstvenog regulatora kao što ima Amerika. Želim da se ujedine europske burze u nekolicinu grupacije kako bi kreirali duboka i likvidna tržišta. A ne da imamo stotine raspršenih malih burzi na kojima veliki institucionalni investitori ne mogu ulagati jer nedostaje likvidnosti. Želim da se stvori jedinstveni europski kliring i depozitorij kako bi se smanjili troškovi za ulagatelje i pojednostavile prekogranične transakcije.

Kad to napravimo, europsko tržište kapitala doživjet će procvat. Eto, to je moja i Marieva vizija.”

Nakon što je Ursula izložila svoju viziju, oštro je svima oko sebe poručila: “Now, make bureaucracy out of it like only you know. Schnell!”

Euronext kao rješenje za EU

Upravo u toj transformaciji europskih tržišta kapitala koja se događa je naš Lik vidio priliku ulaganja u Euronext.

Jer Euronext kao vodeća pan-europska burzovna infrastruktura ima središnju ulogu u ovom procesu. Ciljevi ove Unije, kao što su smanjenje tržišne fragmentacije i poticanje prekograničnih investicija, direktno se podudaraju sa Euronext-ovim federalnim poslovnim modelom i njegovom jedinstvenom tehnološkom platformom Optiq.

Nekoliko je razloga zbog čega naš Lik vidi Euronext predvodnika u ovoj transformaciji europskih tržišta kapitala.

Prvi je zbog njihovog uhodanog i efikasnog pan-europskog federalnog modela upravljanja burzama. Pod Euronextom trenutno djeluje sedam različitih burzi iz sedam različitih zemalja što dokazuje da njihov model funkcionira i da može biti ključ u borbi protiv fragmentiranosti europskih tržišta. Još više u prilog ide činjenica koliko lagano i besprijekorno izgleda “usisavanje” drugih burzi pod krov Euronexta. 

Burzu Dublin i Oslo su preuzeli 2018. i 2019. godine, integrirali su ih na svoj model godinu dana prije predviđenog roka a konačno ostvarene sinergije od spajanja su bile 130% odnosno 115% više nego od početnog postavljenog cilja kada su objavili preuzimanja tih burzi. Najveći uspjeh se dogodio 2021. kada je preuzeta Borsa Italiana, čime su nadmašili sva očekivanja ostvarivši 121 milijun eura godišnjih sinergija, što je dvostruko više od prvotno ciljanih 60 milijuna eura. Posljednja u nizu je Atena koja je kupljena nedavno krajem 2025. godine te je njezino pripajanje još u tijeku. Euronext s lakoćim bira burze jednu po jednu, besprijekorni ih pripaja u svoj model, ostvaruje sinergije od pripajanja i tako raste i raste i raste.

Drugi razlog je što su sve burze pod krovom Euronexta povezane putem iste platforme za trgovanje – Optiq. Optiq je Euronextova vlastita, tehnološki najsuvremenija platforma za trgovanje, “mozak” burze koju obrađuje sve kupnje i prodaje dionica. A baš zbog tog Optiqa, Euronext je mogao stvoriti jedinstvenu knjigu naloga (Single Order Book), centralnu knjigu naloga koja omogućuje investitorima da trguju, kliringuju i namiruju transakcije na jednom mjestu za sve burze Euronexta iz različitih jurisdikcija. 

Time se dolazi do trećeg razloga – jedinstvena knjiga naloga. Zbog te centralne knjige naloga Euronext danas obrađuje oko 25% cjelokupnog europskog trgovanja dionicama jer je investitorima lakše doći na jedno mjesto da trguju na sedam burzi, nego da idu na sedam različitih mjesta i plaćaju sedam naknada. I na taj način Euronext sebi produbljuje bazen likvidnosti (liquidity pool) jer time privlači investitore koji za niže troškove trguju na sedam burzi, što privlači druge kompanije da budu pod Euronextom jer je tu akcija, što u konačnici rezultira time da Euronext danas na svojim burzama ima izlistane kompanije ukupne vrijednosti 7 bilijuna eura, što je dvostruko više od londonske burze i trostruko više od Frankfurtske burze. A likvidnost privlači još veću likvidnost – jer kompanije, brokere i investitore privlače duboki “bazeni” kapitala, čime se zapravo stvara taj “flywheel” efekt kojeg je teško zaustaviti.

Posljednji je razlog vertikalna integracija modela. Euronext obuhvaća cijeli životni vijek jedne transakcije – od uvrštenja (listinga) i trgovanja do post-trgovinskih usluga poput kliringa (putem Euronext Clearinga) te namire i skrbništva (putem mreže Euronext Securities). Jednom kada se kompanija izlista na burzi, Euronext uzima naknade u svim tim fazama – prvo od naknade za izlistavanje na burzu, pa naknada svaki puta kada se trguje dionicom, pa naknada za kliring transakcije, pa naknada za obavljanje namire i u konačnici naknade za skrbništvo. I u svim tim fazama Euronext ostvaruje zaradu. I to ne malu, jer mu se operativna marža kreće oko 63%. Na svaki 1 euro ubrane naknade, Euronextu u prosjeku ostaje 0,63 centa. Nema puno kompanija na svijetu koje se mogu pohvaliti tako visokim maržama.

A upravo je to sve ono što EU želi postići ovom Unijom – jedna platforma, jedna knjiga naloga, jedan bazen likvidnosti, jedan kliring, jedan depozitorij, jedan regulator. 

Euronext je trenutno jedina europska burza koja posluje u više jurisdikcija s harmoniziranim regulatornim okvirom, jedinstvenom tehnološkom platformom i jedinstvenom knjigom naloga.

Euronext je zapravo željena verzija europskog tržišta kapitala u stvarnom životu – “proof of concept” za ambicije Unije štednje i ulaganja.

I zbog toga naš Lik ima velika očekivanja od njegovog ulaganja u Euronext, jer vjeruje da će upravo ta kompanija igrati veliku ulogu u transformaciji i budućnosti europskog tržišta kapitala.

Na njemu je sad samo da uzme kokice u ruke i prati kako se odvija situacija.